Konacno da neko pokrene ovu temu javno, ja ne bi da duzim samo se pridruzujem akciji i u potpunosti podrzavam Ramba, iz tog razloga prenosim njegov clanak iz Politike u celini:
Narod koji se pretjerano oslanja na svoju vlast obično ne dogura daleko
Da, to je sinonim za ideju. Proka Pronalazač je uvijek imao sijalicu iznad glave, koja je davala do znanja da ima neku „strašnu” ideju.
Vidim po prodavnicama elektromaterijala da štedljive sijalice više nisu nepoznate kupcima, prodaju se. To me stvarno raduje . Svaka zamjenjena sijalica novom, štedljivom, znači prosječno ušteđenih oko 70 kilovat-časova struje godišnje. Ako svako domaćinstvo kupi po jednu, to je onda 70 miliona kilovat-časova ušteđene struje!
Kada bi se zamjenile sve sijalice u Srbiji štedljivima, termoelektrana Obrenovac mogla bi slobodno da se isključi! Eto nam odmah i čistijeg vazduha.
Kako ljude stimulisati da ih kupuju? Kako im objasniti da svaka sijalica ne samo da vrati uložen novac nego još i višestruko zaradi kroz smanjenje računa?
Pa evo ideje. Upalila mi se sijalica!
Vi koji ste shvatili da te sijalice, osim što štede struju, štede i pare, nosite ih prijateljima na poklon.
Prosječna cijena jedne je od 300 do 500 dinara, kao boca dobrog vina.
Ide sada serija slava, budite višestruko korisni, umotajte sijalicu u ukrasni papir i nosite ljudima na poklon. To je pravi poklon, bez sumnje. Traje, namijenjen je domaćinstvu i svim ukućanima, obradovaćete i domaćicu i domaćina, učinićete nešto korisno za ekologiju, a i za kućni budžet vaših prijatelja, da ne govorim da ćete uticati i na smanjenje alkoholizma, koji se , ruku na srce, dobrano zapatio u ambijentu tranzicije.
Izazvaćete i pažnju ostalih gostiju, bićete zanimljivi, imaćete temu za razgovor, vješto izbjegavajući nezahvalne priče o politici.
Ako mislite da poklon nije dovoljno vrijedan, kupite im dvije, tri sijalice, ili čitav komplet, za stan!
Petnaest sijalica, koliko je potrebno za prosječan stan, košta oko 70 eura, to je sasvim dostojna vrijednost svadbenog poklona.
Razmislite, mladenci su zatrpani tosterima, sokovnicima, vagama, mikserima i kojekakvim glupim aparatima koje nikad ne otvore ili se poklanjaju dalje unedogled. Bar ćete biti sigurni da će se vaš poklon upotrebljavati svaki dan.
Za deset godina mladencima ćete uštediti bar za jedno krstarenje po Mediteranu. Malo li je?
Gdje god idem u goste, na poklon nosim štedljivu sijalicu. Idem dotle da ne prepuštam domaćinu da je ugradi „kasnije” ili „sutra”, već ga natjeram da „proba poklon odmah”.
Ove neonske, štedljive sijalice, traju dugo ako se mnogo ne pale i gase, pa ih je najbolje stavljati tamo gdje najduže gore u kontinuitetu.
Recimo kod mene, u hodniku, otkad padne mrak, dok svi ne polegamo, uopšte ne gasim svijetlo.
Deset kilovat-časova, umjesto uobičajenih 80, koliko troši obična sijalica, stvarno je zanemarljivo.
U kupatilu mi gori čitavu noć, da klinci , ako im se noću pripiški, ne bauljaju po stanu.
Račun za struju, jer imamo centralno grijanje, pa se struja troši samo na svijetlo, kuvanje i bojlere, sada je duplo manji.
Poklanjajte ljudima štedljive sijalice. U Engleskoj i u Australiji ovu stvar su riješili mnogo praktičnije. Obične, „edisonove sijalice”, koje smo koristili do sada, jednostavno su zabranili. Nema ih u slobodnoj prodaji.
Pošto naš parlament ima „pametnija” posla nego da donosi neophodne zakone iz ove oblasti, učinimo nešto sami. Narod koji se pretjerano oslanja na svoju vlast obično ne dogura daleko. Čovjek ipak mora uraditi prvo nešto sam da bi očekivao pomake u društvu.
P. S. Volio bih da ovaj tekst slobodno prenesu i sve ostale novine, u opštem interesu.
