Wednesday, December 26, 2007

Vuk Jeremic



Ovih dana udarna tema, naravno, Kosovo. Cini nam se da je rasplet na vidiku, medjutim, mozda i nije tako, ko zna sta se sve tu kuva i kako ce na kraju to da se resi ili ne resi. Na tv-u puno emisija i intervjua koji obradjuju ovu nama znacajnu temu. Meni najvise zapalo za oko par gostovanja srpskog ministra spoljnih poslova Vuk Jeremica. Covek, ili bolje receno decko, me je potpuno odusevio. Tako mlad a pametno zbori :). Pratim ga vec neko vreme i zaista nemam nikakve zamerke na njegove istupe u javnosti. Vidim da je pravi profesionalac. Buducnost srpske diplomatije. Necete verovati ali prvi put sam cuo za njega sasvim slucajno i to trazeci podatke o tv voditeljki Natasi Lekic. Tada, izmedju ostalog, nasao sam podatak da se skoro udala za nekog ds-ovca Vuka Jeremica. Ja pogledao neke slike i zapazio jednog mladolikog bucka, reko', sta li je ova videla u ovom detencetu :)?

Evo njegove kratke biografije. Kad bi svaki srpski politicar bio ovakvog kova...

Vuk Jeremić rođen 3. jula 1975. godine u Beogradu, ministar spoljnjih poslova Srbije, prethodno bio politički savetnik predsednika Srbije Borisa Tadića zadužen za spoljnu politiku.
Diplomirao je teoretsku i eksperimentalnu fiziku 1998. godine na Kembridžu. Magistrirao je državnu administraciju i međunarodni razvoj 2003. godine na Harvardu.
Postao ministar spoljnjih poslova Republike Srbije 15. maja 2007. godine u vladi Vojislava Koštunice.

A evo prenosim i jedan Bosanski novinski clanak na koji sam u medjuvremenu naleteo :)

Vuk od Bosne!

Srpski ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić direktni je potomak jedne od najmoćnijih bošnjačkih, muslimanskih familija - Pozderac. Jeremić je čukununuk Murat-age Pozderca, vladara Cazinske krajine iz vremena kraja Otomanskog carstva, i praunuk Nurije Pozderca, potpredsednika Prvog zasedanja AVNOJ-a, koji je poginuo u bici na Sutjesci.

Jeremićeva baba Sadeta Pozderac bila je direktorka Prve beogradske gimnazije koja se udala za diplomatu Šerifa Buljubašića. Sadeta i Šerif su izrodili dvoje dece - Senu i Seada. Sead je postao operski pevač i danas kao penzioner živi u Beogradu, a Sena se udala za direktora "Jugopetrola" Miška Jeremića i dobila sina Vuka.

Od Murata do Vuka

Porodično stablo šefa diplomatije Vuka Jeremića u poslednjem broju detaljno analizira sarajevski nedeljnik "Slobodna Bosna". U tekstu koji se najavljuje preko cele naslovne strane, list piše o familiji Pozderac kao o "bošnjačkim Kenedijevima" i ministra Jeremića ubraja u najmoćnije članove ove familije u kojoj značajno mesto zauzima Hamdija Pozderac, bivši predsednik Predsedništva BiH i svojevremeno jedan od najviših funkcionera u SFRJ.

Sarajevski nedeljnik najavljuje da će narednog leta u Cazinu biti održana proslava povodom 150 godina od rođenja Murat-age, rodonačelnika familije Pozderac. Na ovoj proslavi će se, kako se očekuje, pojaviti i ministar Vuk Jeremić.

Press prenosi deo ovog opširnog teksta u kome se govori o šefu srpske diplomatije:

Sadeta Pozderac bila je direktorka najpoznatije beogradske Prve gimnazije, a njen muž Šerif Buljubašić funkcioner u ministarstvu inostranih poslova SFRJ. Imali su dvoje dece: Senu i Seada. Sead je postao operski pevač, a Sena se udala za direktora naftne kompanije "Jugopetrol" Miška Jeremića. Dobili su sina Vuka.

Vuk je pohađao Prvu beogradsku gimnaziju u kojoj mu je sadašnji predsednik Srbije predavao psihologiju i gde je, kažu, pridobio sve simpatije svog tadašnjeg profesora. Kasnije je nastavio školovanje u Engleskoj (Kembridž) i SAD-u (Harvard). Diplomirao je teorijsku fiziku na Univerzitetu u Kembridžu, a za vreme doktorskih studija iz primenjene matematike na Univerzitetu u Londonu radio je i u finansijskim institucijama, među kojima je i Dojče banka.

Kao student i mlad stručnjak, tokom Miloševićeve vladavine bavio se organizovanjem srpskih studenata i iseljenika radi kampanje za bolje informisanje o događanjima u Srbiji. Kada je 1997. održana Osnivačka skupština Organizacije srpskih studenata u inostranstvu, Jeremić je postao njen finansijski menadžer.

U svojoj biografiji tada je naveo: "Do 35. godine života nameravam doktorat naplatiti u Londonu, Njujorku, Tokiju ili Hongkongu, vršeći surovo kapitalističko izrabljivanje na berzi, a posle toga se baviti humanitarnim radom, posmatranjem ptica i filatelijom, paralelno sa držanjem značajnog dela akcija 'Plejboja' i portfeljom ministra za istraživanje ruda i gubljenje vremena u Vladi Srbije."

Posle demokratskih promena u Srbiji, od oktobra 2000. radio je kao savetnik ministra za telekomunikacije Jugoslavije, dakle Borisa Tadića, a potom od jula 2004. i kao njegov savetnik, kada je Tadić imenovan za predsednika Srbije. Od novinara tada najčešće pitan šta sa 29 godina, koliko ima, može savetovati Tadića, nonšalantno je odgovorio da oni razgovaraju i dogovaraju političke stavove: "Ne uspevam ga samo nagovoriti da prestane da navija za Partizan, jer nije u redu da predsednik Srbije bude grobar."

Bez prisile u pravoslavlje

Kao ministar inostranih poslova i najmlađi član Vlade Srbije, sa nepune 32 godine svečano je položio zakletvu na sednici Narodne skupštine 15. maja ove godine. Oženjen je Natašom Lekić, novinarkom RTS-a. Govori tečno engleski i nemački jezik. Na veb-stranici sa njegovom biografijom piše: nacionalnost - Srbin, veroispovest - pravoslavlje.

Sto pedeset godina od rođenja velikog krajiškog age Murata Pozderca, koji je živeo u islamskoj veri i šerijatu, njegov je potomak bez prisile - izuzev one koju život nosi - postao pravoslavac i jedan među pet najznačajnijih ljudi Srbije. Čudni su putevi Gospodnji. Iliti: "Velik je Alah, gospodar svetova", da citiramo reči Nurije Pozderca, pradede Vuka Jeremića...

Tuesday, December 25, 2007

Same Mistake




Same Mistake Lyrics

Saw the world turning in my sheets
And once again, I cannot sleep
Walk out the door and up the street
Look at the stars beneath my feet
Remember rights that I did wrong
So here I go

Hello, hello

There is no place I cannot go
My mind is muddy but
My heart is heavy, does it show
I lose the track that loses me
So here I go

oo oooooo ooo ooo oo oooo...

And so I sent some men to fight,
And one came back at dead of night,
said HE'D seen my enemy?"
said "he looked just like me"
So I set out to cut myself
And here I go

oo oooooo ooo ooo oo oooo...

I'm not calling for a second chance,
I'm screaming at the top of my voice,
Give me reason, but don't give me choice,

oo oooooo ooo ooo oo oooo...

And maybe someday we will meet
And maybe talk and not just speak
Don't buy the promises 'cause
There are no promises I keep,
and my reflection troubles me
so here I go

oo oooooo ooo ooo oo oooo...

I'm not calling for a second chance,
I'm screaming at the top of my voice,
Give me reason, but don't give me choice,
Cos I'll just make the same mistake again

oo oooooo ooo ooo oo oooo...

So while I'm turning in my sheets

And once again, I cannot sleep

Walk out the door and up the street

Look at the stars

Look at the stars, falling down,

And I wonder where, did I go wrong.

Thursday, December 20, 2007

TIME: Vladimir Putin-Person of the Year 2007




In a year when Al Gore won the Nobel Peace Prize and green became the new red, white and blue; when the combat in Iraq showed signs of cooling but Baghdad's politicians showed no signs of statesmanship; when China, the rising superpower, juggled its pride in hosting next summer's Olympic Games with its embarrassment at shipping toxic toys around the world; and when J.K. Rowling set millions of minds and hearts on fire with the final volume of her 17-year saga—one nation that had fallen off our mental map, led by one steely and determined man, emerged as a critical linchpin of the 21st century.

Russia lives in history—and history lives in Russia. Throughout much of the 20th century, the Soviet Union cast an ominous shadow over the world. It was the U.S.'s dark twin. But after the fall of the Berlin Wall, Russia receded from the American consciousness as we became mired in our own polarized politics. And it lost its place in the great game of geopolitics, its significance dwarfed not just by the U.S. but also by the rising giants of China and India. That view was always naive. Russia is central to our world—and the new world that is being born. It is the largest country on earth; it shares a 2,600-mile (4,200 km) border with China; it has a significant and restive Islamic population; it has the world's largest stockpile of weapons of mass destruction and a lethal nuclear arsenal; it is the world's second largest oil producer after Saudi Arabia; and it is an indispensable player in whatever happens in the Middle East. For all these reasons, if Russia fails, all bets are off for the 21st century. And if Russia succeeds as a nation-state in the family of nations, it will owe much of that success to one man, Vladimir Vladimirovich Putin.

No one would label Putin a child of destiny. The only surviving son of a Leningrad factory worker, he was born after what the Russians call the Great Patriotic War, in which they lost more than 26 million people. The only evidence that fate played a part in Putin's story comes from his grandfather's job: he cooked for Joseph Stalin, the dictator who inflicted ungodly terrors on his nation.

When this intense and brooding KGB agent took over as President of Russia in 2000, he found a country on the verge of becoming a failed state. With dauntless persistence, a sharp vision of what Russia should become and a sense that he embodied the spirit of Mother Russia, Putin has put his country back on the map. And he intends to redraw it himself. Though he will step down as Russia's President in March, he will continue to lead his country as its Prime Minister and attempt to transform it into a new kind of nation, beholden to neither East nor West.

TIME's Person of the Year is not and never has been an honor. It is not an endorsement. It is not a popularity contest. At its best, it is a clear-eyed recognition of the world as it is and of the most powerful individuals and forces shaping that world—for better or for worse. It is ultimately about leadership—bold, earth-changing leadership. Putin is not a boy scout. He is not a democrat in any way that the West would define it. He is not a paragon of free speech. He stands, above all, for stability—stability before freedom, stability before choice, stability in a country that has hardly seen it for a hundred years. Whether he becomes more like the man for whom his grandfather prepared blinis—who himself was twice TIME's Person of the Year—or like Peter the Great, the historical figure he most admires; whether he proves to be a reformer or an autocrat who takes Russia back to an era of repression—this we will know only over the next decade. At significant cost to the principles and ideas that free nations prize, he has performed an extraordinary feat of leadership in imposing stability on a nation that has rarely known it and brought Russia back to the table of world power. For that reason, Vladimir Putin is TIME's 2007 Person of the Year.

Monday, December 17, 2007

Tacka.

Hmmmmmm kako to boli kada te osoba do koje ti je najvise stalo uopste ne razume i svaku tvoju rec pogresno shvati. Gleda te u sasvim drugacijem svetlu nego sto jeste... Znam, recicete, mozda toj osobi nije stalo do tebe, mozda je sve bila zabluda i iluzija... Ja ne verujem u to, duboko sam ubedjen da to nije tako. Nadam se da ne gresim.
Nisam od onih ljudi koji stalno stavljaju neke tacke na nesto i stalno okrecu novi list. Ali eto ponekada i mi koji ne zele to bivaju primorani na takav potez. TACKA.

I release You. I wish You to Enjoy in Life and Good Luck. Love U.


P.S. Ovo pisem ovde jer sam siguran da nece nikada procitati. Znam, recicete, zar ne bi trebalo i to da ti govori nesto.

Friday, December 14, 2007

Partner je vase ogledalo

Ljubavna veza prilika je da preispitate sami sebe i možda uvidite šta ne radite kako treba. Partner je zapravo vaše ogledalo i često je ono što vidite u njemu odraz vaših osobina ili stanja. Ako počnete da mu neprestano zamerate da ne obavlja svoj deo obaveza u kući, preispitajte prvo sebe, savetuju psiholozi.
Možda i vi zanemarujete neki svoj talenat ili životni san zbog nedostatka ambicije ili volje. To vas frustrira, ali umesto da se više potrudite, zamerate njemu za lenjost i neodgovornost. Kad shvatite moć "ogledala", zapitajte se na koji ga način možete iskoristiti za razvoj vaše veze.
Psiholozi često ističu da svoje potrebe, želje i osećanja u ljubavnoj vezi treba jasno i glasno izreći, a ne očekivati da će druga strana "pročitati" vaše misli. Za mnoge je to veliki izazov, jer nisu naučili da govore o osećanjima, tako da to umeće znači stepenicu više u ličnom razvoju.
- Bez obzira na to šta želite - više vremena za sebe ili više zajedničkih trenutaka - recite to bez oklevanja.
- Često ne želimo da kažemo svoju istinu drugoj strani jer ne želimo ili se zapravo bojimo da čujemo iskren odgovor.
- Govoriti o najdubljim osećanjima bez straha od odbijanja i napadanja zapravo je suština intimnog odnosa i srećne veze.

Save The Whales


Whale activists gather to make the shape of a Humpback Whale on Bondi Beach in Sydney November 16, 2007. Hundreds of people performed the "aerial art" to draw attention to the plight of the species and other whales threatened by the Japanese whaling fleet.



Yang Yang, 3 years, kisses a Beluga whale during a photocall at Qingdao Polar Ocean World in eastern China’s Shandong province.

Monday, December 10, 2007

Saban Bajramovic

Juce sam slucajno gledajuci skopsku televiziju A1, koju svi vi naravno nemate jer ste sbb:), naleteo na koncert Cubisma i Saban Bajramovica u Skoplju. Znaci fenomenalno, bio sam totalno odusevljen. Prelepi aranzmani starih ciganskih pesama uz maestralno izvodjenje Sabana Bajramovica. Iako ima 1000 godina jos uvek ga drzi glas :). Kulminacija koncerta se dogadja kada im se na sceni pridruzuje i Vlatko Stefanovski (o njemu u sledecem postu). Naravno, svojom gitarom unosi jednu sasvim drugaciju notu koja se savrseno uklapa u sve sto se desava na sceni. U pesmi posle Sabanovog pocetnog dela sledi Vlatko sa svojim soliranjem i maestralnom improvizacijom, a Saban ga gleda sa cudjenjem ne pomerajuci se :), totalno je skoncentrisan na njega da ne bi promasio trenutak u kome bi trebalo opet da se ukljuci u pesmu svojim glasom. Svakako dobio je i znak Vlatkovim klimanjem glavom za svaki slucaj :)





Šaban Bajramović (Cyrillic: Шабан Бајрамовић) (born April 16, 1936 in Niš, Kingdom of Yugoslavia) is Serbian Romani musician.

He attended primary school for only the first four years. On quitting school, he picked up his musical education on the street and wherever he could, as others of his people have always done.

At 19 he ran away from the army out of love for a girl. As a deserter, he was sentenced to three years prison on the island Goli otok, but as he told the military court they couldn’t hold him for so long as he could survive, they raised his punishment to five and a half years. He survived as he was a good goalkeeper in the prison football team. Because of his nimbleness and speed, they called him "Black Panther". Soon he forced his way into the prison orchestra that played, among other things, jazz (mostly Armstrong, Sinatra, and even John Coltrane) with Spanish and Mexican pieces. Today he likes to say that he read 20.000 books in his life, most of them whilst in prison. He also says that the prison on Goli otok was his university of life where he formed his philosophy, adding that a person who has never been in prison is not a person at all.

After Goli otok, his intensive music career began. He made his first record in 1964 and since then has made 15-20 LPs and about 50 singles. To date he is believed to have composed 650 compositions. With his first major earnings, he bought a white Mercedes and hired two bodyguards. The story says that he soon lost his Mercedes gambling, and it seems Šaban is still fond of the dice...

Tuesday, December 4, 2007

Kopriva




Da se nisi meni nadala
ne bi sada pusta ostala
kao zemlja kise zedna
kao majka djece zeljna
cekajuc' ti dusa presahla

Iz mog srca raste kopriva
koja te je davno opekla
kad si moju ljubav brala
ti si meni vjerovala
da ja nisam tugom otrovan

Ref.
Da, to sam ja, prazna postelja
u kojoj nikog ne sanjam
meni je mrak i kad je dan
ja sam ti, bona, nesretan