Ej nosite ovu pjesmu zadnji put,
u jednu ulicu kraj rijeke,
zauvijek zabranjenu,
samo za moje korake.
Ej kada bi neko granu masline,
na jedna vrata odnio,
vrata sto sam zauvijek,
davno davno zatvorio.
Evo zaklet cu se ja pred svima,
svim na svijetu
i svime sto imam,
da je nikad nisam htio,
da je nisam volio
i da ne bolujem,
pred svima se zaklinjem,
pred svima,
al pred Bogom ne smijem.
Pjesma uvijek mirise na uspomene,
recite joj da katkad pita za mene.
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
No comments:
Post a Comment