E, zamalo da zaboravim da vam kazem ali u poverenju pssssssss...tiho...kopamo mi tako i kopamo kad burazer zamahnu pijukom udari u zemlju a ono izbise neke varnice, mislili smo da je neki kamen medjutim iz zemlje brat izvadi delove neke metalne posude ili sta li je vec. Sitni neki delovi, par njih, vidi se da su pravilnog oblika i onako starinski debeli. Posto je to tamo novo naselje, nikada se nije kopalo a i bas je velika dubina mi se poradovasmo da nije neki cup iz rimskog doba:). A pazi, to se desava u zadnjih 20 cm duzine koje bi trebalo da prekopamo. Malo smo prekopali okolo ali nista :(. Ja kazem burazeru, e zamisli kakve smo srece sada zavrsimo sa kopanjem, prekopali smo kubike, a neki cup se nalazi na jos samo 5 cm dubine, a burazer ce naravno...ma ne kopam vise ni santimetar dublje pa makar se nalazio ispod kovceg pun zlata. Tu se mi oprostimo od tog zlata i nastavimo da konacno zavrsimo i odemo kuci jer je vec pocelo da se smrkava. Kad pijuk opet rece nesto tup i izlete nesto belo u parcicima, iskopali mi neces verovati 10cm dugo parce(pretpostavljamo) ljudske kosti. Bas je debela, moze da bude samo butna ili neka druga poveca kost, mada ne iskljucujemo mogucnost da je i od neke velike zivotinje. Pokupim ja one delove i sastavim taj deo kosti, savrseno se uklapa, kao puzle heheheh. Oblepim ga nekom trakom da se ne raspadne i stavimo ga u kesu. Moracu da dam nekom sa medicinskog fakulteta da mi kaze da li je ljudska. Ako ovo cita neke geneticar nek se javi :).
I tako ti bese to, ne iskopasmo zlato ali zato iskopasmo Atilu Hunskog :). Nece nam zameriti sto smo mu odvalili parce butkice...nadam se...
1 comment:
pu bre...pa shto ne uslika tu kost i tu starudiju da vidimo i mi shta si nasho'? :( piii...bree...
Post a Comment